Nove informacije iz Ukrajine mnoge ostavile u čudu. Šta se to zapravo dešava na terenu? Evo svih detalja (FOTO)

Vijesti

Nove informacije iz Ukrajine mnoge ostavile u čudu. Šta se to zapravo dešava na terenu? Evo svih detalja (FOTO)

Utrenutku dok se čeka možda i najveća bitka od početka rata u Ukrajini, ona za grad Herson, glavni grad istoimene regije, jedini regionalni centar kojeg su ruske snage zauzele nakon 24. veljače, sve se češće priča o mirovnim pregovorima – ali nitko ne pregovara. Može li se reći da je napredak da se uopće spominju mirovni pregovori? Možda, ali treba vidjeti tko ih spominje, u kojem kontekstu i zašto baš sada.

I među najvećim javnim podupirateljima Kijeva mnogi bi odahnuli da dođe do smirivanja, da rat bar malo utihne, bar do proljeća, ali malo tko od njih će to reći javno, jer će se svaki poziv na mir tretirati kao neka anti-ukrajinska retorika. Ipak, ako se posluša glas europske ulice ona većinom osuđuje rusku invaziju na Ukrajinu, ali u isto vrijeme diže glas protiv slanja oružja, protiv mjera za koje se percipira da u ovom trenutku produljuju rat.

I zaista, može se argumentirati da je zaista tako. Rusiji nipošto ne ide najbolje, ali ona može po potrebi i ponovno aktivirati još jednu svoju “djelomičnu mobilizaciju” pa će se na ukrajinskom frontu pojaviti još nekoliko desetaka tisuća novih vojnika. Možda nisu motivirani za borbu koliko Ukrajinci, zapravo definitivno nisu. Možda ih se negdje besćutno baca u akcije gdje imaju ulogu topovskog mesa, ali opet će dolaziti novi i broj mrtvih će na obje strane samo rasti.

U tom pogledu isticati protivljenje daljnjem slanju oružja Ukrajini zaista se može predstavit kao anti-ratni stav. Isto, još i više, vrijedi za promoviranje mirovnih pregovora. Do sad su to činile ili vrlo neutralne zemlje ili one koje su dosta daleko od zapadnih saveza. No, zadnjih dana dvije vrlo utjecajne američke publikacije – Washington Post i Wall Street Journal – objavile su ne samo kako visoki američki dužnosnici vrlo intenzivno vode razgovore s ruskima već da i u isto vrijeme traže od Kijeva da izraze spremnost za pregovorima s Moskvom.

Iz Kijeva danas sve demantiraju, tvrde da nije istina da itko sa Zapada na njih vrši pritisak, no u isto vrijeme dodaju da su spremni nastaviti se boriti i sami u slučaju kad bi potpora izostala.

Time se zapravo između redaka priznaje da neki određeni pritisak ipak postoji, no ne navodi se otkud dolazi. Washington Post pak tvrdi da dolazi iz SAD-a te da se Ukrajini savjetuje da smekša svoje stavove, naročito radi Europe koja je nervozna zbog izjava Kijeva da neće ulaziti u nikakve pregovore s Rusijom dok je Vladimir Putin na vlasti.

A zašto bi Europa bila nervozna, kako se tvrdi? Jasno je zašto je Europa već sad nervozna. Zato jer već itekako osjeća posljedice ovog rata i ako ne mora rado bi prekinula s tim posljedicama. A tko kaže da mora? Prije svega SAD koji je glavni akter u ideji da se Ukrajinu može beskonačno naoružavati protiv Rusije. Može, teoretski, ali u praksi to vodi u pravi genocid ukrajinskog naroda, rušenje njihove zemlje, i posrnuće Europe. I za što? Smjenu režima u Moskvi? Ali nema baš nikakve garancije da će se to dogoditi. Da, šanse jesu nešto veće, ali kako vrijeme prolazi ne čini se da je Kremlj poljuljan. Nadalje, da se čak i dogodi nekakav udar protiv Putina u ovom trenutku to gotovo sigurno ne bi bio pro-zapadni prevrat, štoviše, najizglednije je da bi na vlast došao netko znatno radikalniji.

Bez obzira što se događalo na terenu, a ne izgleda da će se dogoditi totalni preokret ni na ovu ni na onu stranu, argument za pregovore se povećava iz dana u dan. Tako danas sigurno misli Europa, možda i dio Amerike, dakle mnogi involvirani akteri – osim Kijeva.

A kako natjerati Kijev na pregovore? Bar to je lako. Samo im se zavrne aktualni tok oružja i novca, ali dok to SAD ne čini, a ne čini, to pokazuje da su priče o “pritisku na Kijev” za sad samo priče, a možda su i strateški plasirane od strane utjecajnih američkih medija (koji ne otkrivaju ovako važne informacije “slučajno”‘) pred današnje izbore. Zašto? Možda da sugeriraju kako je Bidenova administracija, eto, ipak spremna vršiti pritisak na Kijev, a ne samo slati silne milijarde na drugi kraj svijeta – nešto što je počelo američke glasače jako iritirati! /novi.ba/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)