Ukrajinski uspijesi stvaraju sve veću podjelu na vrhu vlasti Rusije? Evo kakva je situacija nakon svega. Objavljeni detalji trenutnih dešavanja (FOTO)

Vijesti

Ukrajinski uspijesi stvaraju sve veću podjelu na vrhu vlasti Rusije? Evo kakva je situacija nakon svega. Objavljeni detalji trenutnih dešavanja (FOTO)

Situacija ponovno ne izgleda dobro po Rusiju na ukrajinskom frontu, a to je nešto što se sad sve više odražava i na situaciju u samoj Rusiji. Do nedavno kritiziranje vojnih poteza od strane istaknutih dužnosnika se poprilično izbjegavalo pošto se percipiralo da to, čak i da mu se ime ne spominje, predstavlja kritiziranje i samog Vladimira Putina.

No, to više nije slučaj. Svakim idućim ruskim porazom to nezadovoljstvo raste i kritike postaju sve glasnije. Danas idu sve do drugog i trećeg čovjeka vojne hijerarhije u Rusiji, a to znači sve do ministra obrane Sergeja Šojgua i šefa glavnog stožera ruske vojske Valerija Gerasimova. Dakle, još se jedino ne spominje Putin, a kad dođe i do toga onda će to vjerojatno predstavljati još jednu prekretnicu, a možda i sve nestabilniju poziciju ruskog predsjednika.

Ove nove pojačane kritike uslijedile su nakon gubitka Limana što je bio poprilično težak udarac za rusku vojsku jer su ponovno morali bježati pred ukrajinskim snagama kao i u Harkovu. Problem s Limanom je i u tome što se gubitak regije Harkov pokušalo prikazati kao nezgodan niz loših vojnih odluka, nedovoljno snažno postavljena obrana, korištenje vojnika s manjim iskustvom u tom prostoru itd. Nadalje, ukrajinska ofenziva u regiji Harkov došla je kao iznenađenje, naglo i silovito, i stoga se može reći (odnosno pokušati tvrditi) da Rusija nije bila spremna, da su je “uhvatili na spavanju”. Grad Liman, važno logističko čvorište u regiji Donjeck, našao se u ukrajinskom obruču koji se stezao danima. Bitka za grad (zapravo je i nije bilo jer su ruski vojnici pobjegli prije no što se obruč zatvorio) bila je pokazatelj da Rusija ni pokretanjem mobilizacije nije u stanju zaustaviti zamah kojeg trenutačno ima Ukrajina koja sad napreduje uz puno morala i puno novopristiglog oružja sa Zapada.

Danas po Rusiju stižu nove loše vijesti. U regiji Herson, koju je prošlog tjedna Rusija službeno anketirala, proglasila sastavnim dijelom Ruske Federacije, ukrajinske snage napreduju, vrlo brzo, odbacujući liniju fronte desecima kilometara prema jugu. Sama činjenica da je prema Rusiji ovo sad “Rusija” čini ove poraze još i težima, naročito u psihološkom smislu jer do prije par dana Putin i ruski vrh tvrdili su kako su spremni upotrijebiti svo raspoloživo oružje u svrhu “obrane ruskog teritorija” jasno sugerirajući da to uključuje i novo-anektirane 4 regije. I što sad? Bacati atomske bombe po obali Dnjepra? Čak i nekim od najvećih ruskih “jastrebova” to danas vjerojatno zvuči kao potezi koji se povlače u krajnjem očaju, a do jučer su ih spominjali kao legitimne opcije dok je sam Putin znakovito poručio kako “ne blefira”.

Sad se pak stiče jedan očekivani razdor u ruskim redovima. S jedne strane imamo dugogodišnju političku elitu, Putina i uski krug ljudi oko njega, koje se počinje smatrati nekompetentnima u vođenju rata ovakvih razmjera. Ostavljaju dojam kao glasnih igrača koji svijet promatraju iz utvrđenog Kremlja. No, daleko od Crvenog trga crveni se cijela rijeka krvi prolivena na frontu, a neki počinju misliti da teče za ništa, ili još gore – za poraz.

S druge strane pak imamo “žestoke igrače”, one koji znaju da još uvijek ne smiju svojom kritikom udarati po vrhu, odnosno po samom Putinu, ali traže krivce svuda oko njega pa se tako spominju ministri, generali… Ta strana uvjerena je da Rusija gubi rat i da su krivi neiskusni i preblagi rukovodioci na ključnim pozicijama.

Danas se glasno javljaju ljudi kao što su čečenski lider Ramzan Kadirov ili pak šef kontroverzne Wagner grupe, Jevgenij Prigožin. Još dosta prije njih sve je detaljno sažeo i s istom kritikom nastupio jedan od prvih istaknutih aktera pobune u Donbasu, Igor Girkin, poznatiji kao Strelkov. On je bio taj koji je rekao da Rusija gubi rat i da su zbog toga krive pogrešne odluke koje, između ostalog, vuče i Putin.

Kad je Strelkov to rekao tako su mislili i drugi, ali je bilo prerano da se o tome govori javno. No, nakon Harkova, Limana, masovnog bijega ruskih mladića koji ne žele u rat, kritike će postati veće. Uskoro će i kakvi istaknutiji TV voditelji početi žaliti se kako netko krivo vodi ovaj rat, a sve to su detalji koji bi mogli ubrzanim tempom potkopati Putinov nedodirljivi autoritet koji je imao godinama.

Možda ne treba posebno napominjati, ali akter poput Putina može opstati samo onoliko dugo koliko je njegov autoritet nedodirljiv. To su jednostavno “pravila igre” u tom dijelu svijeta. Jasno, to se ne odnosi na jedan SAD. Kad se američka vojska povlačila iz Afganistana mediji i brojni dužnosnici vrlo su oštro kritizirali Bidena optužujući ga za katastrofalni poraz – i “nikom ništa”. Kaotično povlačenje i ostavljanje Afganistana talibanima nakon 20 godina nije bilo nešto što bi dovelo do pada Joea Bidena s vlasti. U slučaju Putina pak svaki kilometar povlačenja fronte pred ukrajinskim snagama potencijalno je onaj koji bi mogao Rusiju dovesti do povijesnih promjena.

Uskoro će pasti i zadnji tabu. Kad netko s dovoljne visine kaže “Putin je kriv što gubimo rat”, to će biti prekretnica koja će jako uzburkati Rusiju, ne nužno dovesti i do Putinovog pada, ali puno toga više neće biti isto.

Uzmimo Kadirova i do kud je on stigao. U današnjem komentaru rekao je: “Nepotizam u ruskoj vojsci neće završiti na dobro. Zapovjednicima ruskih snaga trebalo bi skinuti sva odličja, poslati ih na prvu liniju fronte s pištoljem da isperu svoju sramotu s krvlju”.

Rusko ministarstvo obrane bez komentara. Jedino uvijek prisutni glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, ima oprezan komentar: “Ovo je vrlo emotivni trenutak. Šefovi regija imaju pravo izraziti svoje mišljenje. No, čak i u teškim trenucima emocije bi trebalo izbaciti iz pravljenja procjena”.

No, šef Wagnera složio se s Kadirovim. “Svaka čast, Ramzane! Svu tu kopilad trebalo bi poslati da bosi odu na front pred strojnice”.

Prije dva dana, u subotu, umirovljeni general i zastupnik u ruskoj Dumi (iz Putinove stranke Ujedinjena Rusija), Andrej Guruljov, rekao je u emotivnom intervjuu za radio: “Ne mogu objasniti kako je moguće da je Liman pao… Trupe koje su branile grad su osuđene na neuspjeh od strane sistema konstantnih laži, probleme u redovima ruske vojske skrivaju visokorangirani”.

Neki kažu, a gledano povijesno u tome postoji neki uzorak, da ruskoj vojsci obično na početku ne ide dobro, a kasnije, kad pronađe svoj “ritam” i organizaciju, počinje pobjeđivati. Neki se zasigurno nadaju da je to slučaj i ovog puta, a to je možda percepcija koja u ovom trenutku i drži Putina u poziciji gdje se još uvijek nalazi, gdje može vladati i biti tabu tema, izoliran od direktne kritike.

Ali neće moći još dugo. Ako ukrajinske snage nastave pobjeđivati, strpljivost unutar Rusije će brzo izgorjeti i netko će biti prvi u nizu koji više neće moći šutjeti. Reći će “Putin je kriv!” i možda zaglaviti zbog toga, ali ako iza njega dođu još druga dva, onda već imamo puzajući državni udar, odnosno buđenje oportunista koji će radije žrtvovati svog šefa nego sebe. Jasno, pod togama se uvijek mogu skrivati i noževi.

Ukrajina pak, iako je i dalje oko 15% njenog teritorija pod ruskom kontrolom, sad ima trenutak koji se možda više neće ponoviti. Rusi su ošamućeni preko cijele vertikalne linije, ili tako barem izgledaju, a ako sad ne iskoriste priliku Rusija bi se mogla sabrati i vratiti se u osvajački tempo. Imali smo tjednima zatišje na frontu, konsolidaciju kontrole, a sad stvar ponovno eskalira do te mjere da ćemo već u narednim danima vidjeti na što će ovaj trenutak izaći. /novi.ba/

Odgovori