Zdravko Čolić progovorio o lošem iskustvu s obožavateljicama. Pjevačeva supruga zbog svega toga imala veliki problem (FOTO)

4-4.jpg

Zdravko Čolić progovorio o lošem iskustvu s obožavateljicama. Pjevačeva supruga zbog svega toga imala veliki problem (FOTO)

Mnoge su djevojke skakale na pozornicu, redari ih bez milosti skidali s bine, a one pokušavale ponovno. Cilj je bio samo jedan: Poljubiti Gorana Bregovića…

I uhode su dio showbizza, što god da su nam radili, mi smo se dobro zabavljali, tako se najkraće mogu opisati reakcije najvećih zvijezda 70-ih i 80-ih na proganjanja zaluđenih obožavateljica. Znale su pred njih iskočiti s nožem ili škarama, prijetiti da će si nauditi ako ne budu njihove, a ovi bi se samo odmaknuli. Ili ih prigrlili. Nikad nijednu nisu tužili.

Zdravko Čolić (69) samo je jedanput imao ozbiljniji problem. Bilo je to kad je jedna obožavateljica nožem napala njegovu suprugu i posjekla je po licu. Sam se nikad nije ni branio, ali napad na suprugu itekako ga je zabrinuo.

– Sandra se izmaknula, ali ju je ova malo zakačila, srećom, bez većih posljedica. To je bilo davno, ali se i dan-danas sjećam toga. Drugih neugodnosti supruga nije imala – rekao je Čolić. Najveća zvijezda ovih prostora ni tad nije tražila sudsku zabranu prilaženja niti je tužio napadačicu. Umjesto njega to je učinila policija po službenoj dužnosti.

– Ni Bijelo dugme ni Zdravko Čolić nisu nikad tražili zaštitu. Od koga? Znali su se nositi i s onom drugom stranom slave – rekao nam je Raka Marić, koji je tih godina vodio njihove karijere. Nema toga što obožavateljice nisu radile zbog miljenika. Za njima je vladala histerija kakvu ni prije ni poslije Dugmeta i Čole nije doživjela nijedna domaća zvijezda. Djevojke su ih proganjale u hordama i zbog njih bile spremne na – ama baš sve.

– Sjećam se da je jedna preskakala balkone u Mađarskoj da kroz prozor uđe u moju sobu. Mogla je poginuti. Sarajevske novine tad su pisale o djevojkama koje su se kao miševi uspinjale uz zid do moje sobe. Bilo je i upadanja u sobu. Pokojni Davorin Popović me je zezao kako me je neka djevojka poljubila i pala u nesvijest – priča Čolić.

Nisam imao pojma jer sam spavao. Kaže mi Davorin: ‘Dođe, poljubi ga i, ooop, pade!’. Tih izljeva emocija i strasti bilo je dosta, prisjetio se Čolić. Jedna je Makedonka Čolinim roditeljima pozvonila na vrata u vjenčanici i u pratnji kuma. I nije bila jedina. Svako malo je neka u vjenčanici banula na vrata njegovih roditelja. Oni su to stoički podnosili, mama je čak i razgovarala s njima, pokušala ih razuvjeriti od ideje da se udaju za njezina sina. Dnevno je Čoli stizalo na stotine pisama. Mlada Slavonka pitala ga je “Zašto i on ne hoda ulicama Osijeka kao što zagrebačke ili beogradske zvijezde hodaju posvuda”?, “Vjeruj mi da ne bi ostao čitav kad bih ja naletjela na tebe. Jao si ga tebi onda. Sad u nedjelju mi je rođendan, voljela bih da dođeš. Volim te i piši”, stajalo je u 80. pismu koje je Osječanka uputila pjevaču. Ni na jedno joj Čola nije odgovorio, a onda je izgubila živce i zaprijetila: “Ubit ću te! Zašto mi ne pišeš?! Kad se vratiš iz Londona i ako mi ne odgovoriš, ubit ću te (ne šalim se)”, napisala je. To “Ubit ću te!” ni Čola ni njegov menadžment nisu shvatili kao prijetnju.

Prije su se s takvim sadržajem dobro zabavljali. Čini se da se upornost ipak isplatila jer je nakon 91. pisma konačno dobila odgovor. U potpisu je stajalo “Zdravko”, no malo tko vjeruje da je doista odgovorio Čola. Prije netko iz njegova tima. “Hvala na ovolikoj brizi i pažnji. Pročitao sam tvoja pisma, ne zamjeri mi što ti se ne stižem javiti. Kad budem gostovao u Osijeku, molim te da me potražiš. Samo reci: Danijela”, napisao joj je, navodno, Čola. Sarajlija je ugodio svakoj obožavateljici koja mu se uspjela približiti. Nerijetko se i danas u njemu probudi sjeta za prošlim vremenima kad ih se sjeti hordi djevojaka, posebice onih iz 80-ih koje su bile slobodnije.

– Majke mi moje! Danas mi teže priđu na koncertima, veliko je osiguranje, prije nastupa sam u karanteni, odvojen sam od publike, režim je to. Oni nekadašnji koncerti po domovima kulture bili su puno bolji. Nije bilo odmaka od publike, čeličnih ograda, osiguranja, pa su se rađala poznanstva, prijateljstva, veze – priča nam pjevač. Tih godina Čolu, Gorana Bregovića i Vladu Kalembera pratio je glas slamatelja ženskih srca. No Zdravko je vrlo suzdržan kad treba reći tko je od njih bio veći frajer. Diplomatski se izvukao odgovorom da su zapravo najveći frajeri bili Rade Šerbedžija i Dragan Nikolić. Vlado Kalember kaže kako su za njim vrištale samo curice jer “komadi” iznad 18 već su bili samosvjesni i tražile su da ih se osvaja. Ne otkriva što su sve tinejdžerice radile da dođu do njega, ali poznato je da bend Srebrna krila nikad nije spavao u gradu u kojem su imali nastup. Odsjedali su u hotelu u drugom gradu, a kruži priča da su i tamo mijenjali sobe. Kalember se, navodno, prijavio u jednu sobu, tehničar u drugu, pa bi promijenili ključeve. Ako se neka djevojka i progurala do sobe, u njoj nije zatekla Kalembera. Njegova mama jako se ponosila sinom. Imala je puno živaca za obožavateljice koje su joj zvonile na vrata. Jedna od njih čak je promijenila prezime u Kalember. Mama se uvijek javljala na telefon, pričala s djevojkama, ali Vladi nije nikad uručila slušalicu. Na jednom od koncerata Bijelog dugmeta ondašnja je milicija šmrkovima i pendrecima rastjeravala obožavateljice.

Njihove su turneje bile skup događaja iz snova: od enormnoga konzumiranja seksa do sveg ostalog što prati rock’n’roll. U zagrebačkoj Bogovićevoj ulici, na promociji albuma “Što bi dao da si na mom mjestu” djevojke su razbile stakla Jugotona kako bi se približile Bregoviću, Pravdiću i ekipi Bijelog dugmeta.

– Svako ko kaže da je teško biti popularan jer ti dosađuju i progone te – laže. Biti popularan i obožavan je najljepše na svijetu. Trčiš ulicom, pobjegneš u hotel, smatraš da si se ‘sakrio’, a onda ispred hotelske sobe ugledaš cijeli hodnik pun djevojaka – pričali su tad Dugmići. Ni oni se nisu branili, punim plućima uživali su u svemu što su im obožavateljice, uključujući i uhode, nudili na dlanu. Nisu se bojali njihove agresije, dapače, baš su ih dobro zabavljale. Curice su na jednoj turneji umalo ošišale klavijaturista Vladu Pravdića. Sačekale su ga u zasjedi i doslovno napale škarama. Željele su uvojak njegove kose, ali bilo ih je barem 20-ak. Pravdić ih se uspio riješiti. Obranio se i sačuvao plave kovrče, a bend se nakon toga iz hotela u kojem su odsjeli preselio u drugi, pa u treći da bi naposljetku “nestali u nepoznatom smjeru”.

Mnoge su djevojke skakale na pozornicu, redari ih bez milosti skidali s bine, a one pokušavale ponovno. Cilj je bio samo jedan: Poljubiti Gorana Bregovića. On se prisjetio kako je na jednom od koncerata između žica na “stratocasteru” zakačio cvijeće koje mu je već na prvoj pjesmi bacila jedna obožavateljica. Toliko je plakala da su je redari izveli do kola Hitne pomoći. Nisu mogli znati da je sve gluma, da je obožavateljica sve pomno osmislila kako bi se približila miljenicima. Iz kola Hitne pomoći dočepala se garderobe Dugmića, čak i tuluma nakon koncerta. Rock’n’roll scena tih godina bez uhoda i slobodnijih djevojaka bila je nezamisliva. Bilo je to vrijeme idolopoklonstva, kad je svaka obožavateljica morala imati sobu oblijepljenu plakatima jer ako nije bila nečija obožavateljica – nije ni bila “faca”. A biti “prava obožavateljica” značilo je i poznavati svog idola. Momci su to razumjeli i debelo koristili, prenosi “24sata.hr“. /haber.ba/

scroll to top